NIT' TE PITAM NIT' TE MISLIM PITAT . . . .


Kameno, Boka Kotorska
Kraj dvadesetih godina dvadesetog vijeka




Obrad Dj. mlad momak, spreman za zenidbu, prolazio je svaki dan
pored imanja kojeg lokalni zitelji zovu Ploca. Na tom imanju
mladjana Vuke S. izgonila je svoje stado i bezbrizno ga cuvala.
U pocetku njihovi susreti bivali su kratki i od pozdrava skrpljeni.
Vremenom oni postadose duzi i razgovorom ispunjeni.
Dani su prolazili, a Obrad vec odlucan u namjeri da zaprosi
Vuku spremao se poduze za to sudbonosno pitanje, koje ce i
njemu kao i brojnima prije i poslije njega izmjeniti zivot. Strah od
odgovora, kao i sujeta, koja je u ovim krajevima izgleda posebno
izrazena karakterna osobina, natjerase Obrada da sroci pitanje
na nacin kako je to malo kome poslo za rukom i prepricava se sa
puno duha do danasnjih dana.

Obrad: - Nit' te pitam, nit' te mislim pitat', ali kad bih te pitao bi li me

uzela?-

Vuke: - Bih.-

Obrad: - Onda te pitam.-