PROMJENA KARAKTERA
Gospodina Q. clana borda Privredne komore Londona sretao sam
nekoliko puta na skupovima koje je organizovala ova ustanova.
Prilikom naseg prvog susreta razmjenili smo par recenica i obavezne
poslovne kartice. Sjecam se da je na mene ostavio utisak pravog
engleskog gospodina. Sva njegova spoljasnost uvjeravala me da je
moj prvi utisak tacan, jer kako rece jedna dama na samom
pocetku mog boravka na Ostrvu:
" Nema prvi utisak drugi put".
Visok, markantan, talasaste prosjede kose, uredno zacesljane na
lijevu stranu. Nosio je tamno plavo odijelo na pruge, ciji sako sa
dva karakteristicna slica sa strane i sirokim reverima sprijeda je
bio zakopcan na preklop sa dva dugmeta. U trouglu iznad prsluka
narancasto zuta kravata na pruge bila je vezana u asimetricni cvor.
Ocigledno da je bio clan Midlseks kriket kluba.
Njih odmah mozete prepoznati po ovom odjevnom detalju.
Crne, uglancane, Oxford cipele primjetile bi se tek kad pazljivo
oko odluta od zutih carapa ukrasenih sa diskretnim grbom koji se
nazirao ispod neznatno zadignutih pantalona.
Nakon ovog prvog susreta i jos jednog kratkog u ranim
devedesetim slucaj je htio da gospodina Q. blize upoznam prilikom
rucka na koji me pozvao moj prijatelj Trifun, poslovni covjek
porijeklom iz nasih krajeva, koji vec duzi niz godina zivi i radi na Ostrvu.
Dovrsivsi pice koje smo narucili u prednjem dijelu Guinea Bar
presli smo u restoran do koga se dolazilo uskim hodnikom
odmah iza barskog pulta. Razgovor koji sam zapoceo sa
gospodinom Q. nastavio sam nakon narudzbe koju je ljubazni
i ugladjeni konobar sa paznjom zapisao.
"Razumio sam da ste zemljak gospodina Trifuna, ali iz kog ste tacno kraja?"-upita gospodin Q.
"Iz Boke. To vam je na juznom dijelu Jadrana ne tako daleko od Dubrovnika. Samo 20 milja juznije"- odgovorih.
"Da znam, kako da ne. Herceg Novi, Risan , Perast, Kotor, Zelenika,
vrlo lijep dio Mediterana mnogo mi se dopada"- nastavi gospodin Q.
Iznenadjen poceh da se vrtim u stolici u zelji da sto prije saznam
otkud gospodin Q. u mom kraju, a pogotovo sto se moglo zakljuciti
da je jako dobro upoznat sa regijom.
"Otkud Vi u tom dijelu svijeta?"- upitah ja sad vec opusten i
spreman na nova iznennadjenja.
"Vidite, ja sam prije ovog mog polu penzionerskog angazmana
u bordu komore dugo bio direktor brodarske kompanije koja je imala
i flotu kruzera u svom vlasnistvu tako da me posao vodio u taj
dio Mediterana" -razjasni gospodin Q. svoje poznavanje lokalne
geografije. Otkravivsi atmosferu potpuno sa vrlo detaljnim impresijama o mom rodnom kraju gospodin Q. je poceo otvorenije da prica i o sebi i o svojoj porodici. Rekao je da sa zenom zivi u Kentu, da su mu sinovi na univerzitetu i da su od seste godine u privatnoj skoli internatskog tipa, sto znaci da su tada samo raspuste provodili sa svojim roditeljima, normalno, ako su na odmore isli porodicno. Sad vec potpuno u razgovoru upuceni jedan na drugog kao da smo zanemarili Trifuna i njegovog pomocnika, koji su prolazili kroz neke spise koje je trebalo prezentirati gospodinu Q. Na moje pitanje kada ce opet na put u te krajeve uzvrati:" O ne, ne gospodine mi vise ne idemo na odmor." Malo iznenadjen takvim odgovorom, pogotovo znajuci da je odmor nesto cega se Englez bez velikog razloga ne odrice, upitah prilicno zacudjeno: "A zasto gospodine Q?"
"Pa znate imamo dva psa, nasa dva ljubimca, koja ne zelimo da ostavimo tako dugo." Prilicno zbunjen pokusavam da nadjem rijesenje kako da se ovaj problem prevazidje kao da se radi o mom odmoru, a ne o odmoru gopspodina Q.
"Zar nije moguce ostaviti ih u hotelu za pse tkz. kenel?"- upitah sav ponosan sto sam se sjetio tih kenela za koje sam slusao da su jako organizovani, udobni i razumije se prilicno skupi.
"Ne, nazalost to ne dolazi u obzir, razmisljali smo mi o tom i ranije, ali ne dolazi u obzir."
"Zasto pobogu gospodine Q.?" - upitah.
"Da,da htjeli smo mi to da uradimo jer zaista zena i ja volimo da putujemo, ali ako ostavimo nase ljubimce u hotelu za pse oni ce promjeniti svoj karakter, a to mi stvarno ne zelimo, niti smo na to spremni"- bio je jasan gospodin Q. Presabirajuci se da li sam dobro cuo, odlozih kasiku kojom sam hladio corbu, koja je vec bila stigla i upitah gospodina Q:"Sta je sa karakterom vasih sinova, da li se on promjenio tokom svih ovih godina van porodicne kuce?" On me pogleda dosta iznenadjeno i brisuci se salvetom ispod vec znatno otpustene donje usne odgovori: "Vrlo interesantno pitanje, nisam ranije o tome razmisljao. Vrlo interesantno ,zar ne?"
