Thursday, April 25, 2013







I N K A N A T


Za one, rijetke, kojima su svi sistemi i ideologije podjednako 
strani, privilegija je posmatrati, a ponekad i uzivati u mehanizmima 
samodestrukcije koje ti sistemi i ideologije u svom funkcionisanju 
stvaraju.
U kapitalizmu jedan od tih mehanizama je bankrot. Ova surova i 
okrutna rijec usla je ponovo u nase zivote, kao sto je to ciklicno 
radila kroz istoriju, sa krizom zapocetom 2008 g. koja jos traje, a kraj 
joj se ne nazire.Prema analiticarima i onima koji komentarisu 
ekonomsku svakidasnjicu sve je pocelo sa Lehman Brothers i 
Islandom, a  pocelo je ....pocelo mnogo ranije. Odsustvo mjere, 
kazu, pocetak je svakog kraja. Taj pocetak danas nam otkrivaju 
filmovi (Margin Call)  i knjige inspirisani besomucnom pohlepom, 
odsustvom regulacije, astronomskim bonusima, pakovanjem
preprodajom nicega.
Stvarno stanje ekonomije i finansija mnogih drzava , kao i velikog 
broja banaka nalagalo je da bankrot bude primjenjen u svoj svojoj 
surovosti. To se nije dogodilo, bankrot je dosao na rate i jos dolazi.  
Pravi bankrot bio bi mnogo posteniji i pravedniji jer bi kaznio prave 
krivce, danasnje, a ovaj na rate kaznice neke buduce, jos nerodjene 
generacije, koje nit' su luk jele nit' luk mirisale. Prisustvujemo 
procesu redefinisanja pojma bankrota. Zavisno od entiteta-subjekta 
koji je trebalo spasavati pojavili su se izrazi za koje ni bolje upuceni 
u ekonomska zbivanja ranije nisu culi.
Haircut, quantitative easing(QE), too big to fail, subprime mortgage, 
restructuring,  sve su ovo samo razlicite forme stvarnog 
stanja-bankrota koji ce se na kraju slomiti o glavu obicnog, malog, 
postenog poreskog  obveznika.
U nasem narodu se za pojedinca, preduzece ili drzavu kad dodju u 
ovakvo stanje, nekada govorilo: 'ode na inkanat'.
Sadasnji inkanat kao i mnogi raniji, pracen je i moralnim posrtanjem, 
ili kako bi neki precizniji hronicari mozda primjetili da mu je ovo 
posrtanje prethodilo. Oni raniji bankroti dogadjali su se ipak u 
vremenima kada su moralni temelji drustva postojali uprkos 
njegovim povremenim plimama i osekama. 
Danasnji bankrot dogadja se u uslovima tesko naprslih 
moralnih temelja civilizacije pod velikim teretom krize crkve: 
jedne, druge, trece... i moralne krize sekularnog bloka, koja nije nista 
manja nego religijska.

Ostaje pitanje: " Kako iz bankrota?"
Da li mozak koji nas je u ovo doveo moze i iz ovog da nas izvede?