NIT' TE PITAM NIT' TE MISLIM PITAT . . . .


Kameno, Boka Kotorska
Kraj dvadesetih godina dvadesetog vijeka




Obrad Dj. mlad momak, spreman za zenidbu, prolazio je svaki dan
pored imanja kojeg lokalni zitelji zovu Ploca. Na tom imanju
mladjana Vuke S. izgonila je svoje stado i bezbrizno ga cuvala.
U pocetku njihovi susreti bivali su kratki i od pozdrava skrpljeni.
Vremenom oni postadose duzi i razgovorom ispunjeni.
Dani su prolazili, a Obrad vec odlucan u namjeri da zaprosi
Vuku spremao se poduze za to sudbonosno pitanje, koje ce i
njemu kao i brojnima prije i poslije njega izmjeniti zivot. Strah od
odgovora, kao i sujeta, koja je u ovim krajevima izgleda posebno
izrazena karakterna osobina, natjerase Obrada da sroci pitanje
na nacin kako je to malo kome poslo za rukom i prepricava se sa
puno duha do danasnjih dana.

Obrad: - Nit' te pitam, nit' te mislim pitat', ali kad bih te pitao bi li me

uzela?-

Vuke: - Bih.-

Obrad: - Onda te pitam.-

COFFEE RITUAL

Jos jedno tmurno londonsko rano popodne. Po ustaljenoj navici
odlazim u obliznji kafe na svoj single espresso. Na moju narudzbu
barista odgovara uvijek istim, za mene, glupim pitanjem:
-To take away or drink in-?
Pomalo ljut sto ne razumije moje navike i navike Mediterana u
sebi se raspravljam sa njim, kao da je on kriv za ovaj sudar svijetova
koji se oko mene svakodnevno iznova zbiva. Kako je moguce uzivati
u kafi koju pijes iz kartonske solje, jos sa plasticnim poklopcem,
a pri tom juris za autobusom, ulazis u podzemnu zeljeznicu ili sjedas u
automobil u kome cak ima i rupa posebno dizajnirana da ovisnici o
kafi mogu bez vecih teskoca da je odloze izmedju mjenjanja brzina ili
pomjeranja poluge za aktiviranje pokazivaca pravca? Svaki put
izlozen ovakvom pitanju dodje mi da mu kazem:
''Pa zar ne vidis da ne pripadam tom soju koji pije kafu s nogu i iz
plastificirane kartonske solje?''
Pijenje kafe ili kafenisanje predstavlja ritual. Manir pijenja kafe na
Zapadu razvijao se zadnjih 350 godina. Kroz raznovrsno dizajnirane
solje i soljice, nacine njihovog drzanja, rukovanje kasicicama,
nacinima serviranja, konzumiranje ovog napitka ritualizovano je od
strane visih esalona zapadnog drustva.
Kafa se danas pije u trku, u tranzitu cesce nego u coffee houses ili u
kucama.
Ja ocito da pripadam izvornoj, italijanskoj skoli espressa vise
nego ovoj modernoj koja je dosla iz Seattle-a.
Espresso, cappuccino, latte i macchiato su stigli na Ostrvo, ali jos
nisu postali ritual kakavo je nekdasnje pijenje kafe u coffee houses
ili pijenje caja u cajdzinicama. Njihovo putovanje do Ostrva je dugo
trajalo. Sjecam se kada sam ja stigao ovdje prije dvadesetak godina
mogla su se na prste jedne ruke izbrojati mjesta koja su sluzila
espresso i cappuccino. Tek dolaskom velikih coffee lanaca ovi napici
postali su dio ostrvske svakidasnjice. Danas mozete i u pabu naruciti
espresso i cappuccino, a da vas niko zacudjeno ne pogleda kao sto
bi se to dogodilo ranih devedesetih.

Uzevsi ''Times'' sa obliznje police, koji ovog puta nije bio
ispreturan i raskupusan vec uredno presavijen sa svim dodacima,
uvalio sam se u koznu fotelju da uzivam u svom nesto malo
produzenom espressu, dvoumeci se da li da ga popijem u tri ili
cetiri gutljaja. Okupiran mojim omiljenim kolumnistom
nisam ni primjetio kad je za sto neposredno
do mog sjeo par u poodmaklim 80 -tim. Ona u rozikastoj
jakni sa bordo beretkom, blago nakrivljenom na desnu stranu
ispod koje su se presijavali srebrenasto bijeli pramenovi
svjeze frizirane kose. Tamno zelene rukavice bile su uredno
odlozene uz ivicu, kozom tapicirane klupe.
On u zelenkastom tvid sakou sa stapom prislonjenim na
sto i obaveznim slusnim aparatom koji se nazirao u desnom uhu.
Posto je gospodski i sa stilom posluzio svoju damu cappuccinom
donesenim sa pulta primakao je soljicu espressa i poceo
lagano da ispija. Na stolu ispred njih stajala je brosura pogrebnog
preduzeca sa uslugama koje se nude.
Gospodja je pocela da lista i pregleda stranice sa sanducima ,
cvijetnim aranzmanima i ostalim artiklima iz ponude.
Zaintrigiran onim sto vidim nastavio sam da pratim njihov
odabir pogrebne opreme sakriven iza rasirenih stranica ''Times''-a.
Gospodja je listala i birala, povremeno bi konsultovala svog supruga
ako ne bi bila sigurna u svoj izbor. On bi samo pokretom kaziprsta ili
potvrdjivao njen izbor ili sugerisao prvi sledeci na istoj stranici.
Kao da kupuje sedmicne potrebstine u obliznjem supermarketu,
svoj izbor ona je iz prospekta prenijela na bijelu ceduljicu
koju je njen sijedi gospodin odlozio u unutrasnji dzep svog sakoa.
Tiho i bez mnogo razgovora uz povremeno njegovo
zapitkivanje da mu ponovi sto je rekla, odpili su svoje kafe,
pokupili stvari i napustili kafeteriju.
Dugo sam ih pogledom pratio kroz izlog, razmisljajuci o
onome sto sam upravo vidio.
Ko rece da ritual kafe odumire?

R A Z G O V O R na

N 42* 27,16'
E 18* 31,80'



"Ovi sujetni Juznjaci dok razgovaraju sa vama gledaju
vam pravo u oci, ali ne stoga sto zele da shvate vas i
vasu misao, nego zato sto je za njih vas pogled ogledalo
u kome traze potvrdu svoga misljenja i
sliku sopstvene velicine"

IVO ANDRIC, ZNAKOVI PORED PUTA



Da li zato sto starim ili sto zrelim neke stvari, koje sam i ranije primjecivao, pocinju da mi sada sve vise smetaju?
Tih svari ima , nije da ih nema, ali hajde da se zadrzimo na
jednoj koja se zove razgovor. Razgovor svakodnevni, koji se vodi medju mojim sugradjanima dakle na:
N 42* 27,16'
E 18* 31,80'
Ne bih ovom prilikom o sustini i sadrzaju tih razgovora vise sam intrigiran formom i nacinom komuniciranja ovih temperamentnih
juznjaka.
Razgovor, bio on izmedju dvije ili vise osoba dovoljno je savrsen oblik ljudske komunikacije da vrlo brzo pokaze obrazovni,
kulturni, a u izrazito klasnim drustvima i klasni status
ucesnika u njemu.
Razgovor na gore pomenutoj poziciji kao uostalom i na drugim juznjackim lokalitetima razlikuje se po formi od razgovora
na sjevernim podrucjima globusa. Prvo, znatno je glasniji, podrzavan
jakom gestikulacijom, tako dobijate utisak da organa govora ima vise nego jedan. Svi govore istovremeno, niko nikoga ne slusa. Ako ste slucajno pitani da nesto odgovorite prije nego sto ste krenuli da date odgovor vec ste prekinuti od iste osobe koja vam je pitanje i postavila.
Ako ste slabiji u ovim duelima ili ne insistirate na onome sto ste htjeli da kazete bivate nadjacani, nadglasani i na kraju cete odustati.
Ukoliko pak se opredjelite da slusate ili da slijedite neku drugaciju formu komunikacije koja bi podrazumjevala vise ravnopravnijeg dijaloga prijeti vam opasnost da se pretvorite u hronicnog
slusaoca, a vasi neizgovoreni stavovi mogli bi da budu prepusteni slobodnoj interpretaciji prisutnih ucesnika u razgovoru.
Kategorija dobrog-pazljivog slusaoca (good listener) nije bas u ovim podrucjima pretjerano cijenjena osobina, jer doticni rizikuje da bude proglasen za "mutavog", za razliku od nekih drugih drustava gdje je good listener trazena, a cesto puta i podrazumjevajuca kategorija. Zato nije neobicno sto se u organizovanim i razvijenim drustvima osobina dobar-pazljiv slusalac nalazi pri samom vrhu liste trazenih kvalifikacija gotovo u svakom oglasu za popunu bilo kojeg strucnijeg radnog mjesta.
Upravo pomanjkanje ili nedostatak osobina good listener-a dovodi u
juznjackim predjelima, a u ovim nasim posebno do interesantnog fenomena, rasprave ili sporenja, ponekad veoma zestokog oko necega
oko cega su ucesnici prilicno saglasni, ali niko nece do kraja da saslusa svog sagovornika, pa se u tim nedorecenostima otvara prostor za zestoko suceljavanje.
Sve ovo, kao i mnogi sukobi nastali iz ovakvog nacina komuniciranja, mogli bi biti izbjegnuti samo da se onaj koji ima rijec u razgovoru do kraja i sa paznjom saslusa. Mozda je ovo mnogo lakse reci
nego u praksi sprovesti, ali bi trebalo ipak pokusati kroz obrazovne i vaspitne institucije najmladje uciti kulturi civilizovanog komuniciranja. Rezultati bi vjerujem vrlo brzo dosli.

P.S. Za one koji se pitaju zasto je ovo ovako po meni jedan od mogucih odgovora bi bio:
Postoje dvije vrste govora, govor mozga i govor emocionalne
svijesti, a ovi o kojima ja pisem padaju u ovu drugu kategoriju
sa ponekim izuzetkom.

Pismo iz Petrograda-Rusija za Hodimont-Belgija 1779

M A S T I L O

,,Pismo pisano ručno-mastilom danas je mnogo teže pronaći nego ono iz 1800 te godine" reče Dragče Jovanović, stručnjak za postansku istoriju, inace moj stalni kompanjon u 'espresso coffee' seansama po sjevernom Londonu.I dok je naše ćaskanje o trenutnoj situaciji u filateliji još trajalo, odlučih da tog popodneva kad se rastanemo svratim iza ugla u ulicu Ist end roud (East End Road) i posjetim Avenju hauz (Avenue House) u Finčliju. Vec duže vremena spremam se da zavirim u ovo lijepo viktorijansko zdanje,koje je na par koraka udaljeno od moje londonske adrese i pogledam zbirku Stivensonovih.

Henri 'Inki' Stivens (Henry "Inky" Stephens), sin dr Henrija Stivensa, tvorca nadaleko čuvenog Blu blek (Blue Black) mastila kupio je ovu kucu 1874, adaptirao je i proširio, dodajući atraktivnu štalu za svoju ergelu i laboratoriju u kojoj je eksperimentisao sa mastiljavim tečnostima. U parku oko ove elegantne, zakonom zaštićene zgrade zasadjeni su rijetki primjerci stabala sa raznih meridijana, a čitav park je djelo poznatog baštenskog dizajnera Roberta Marnoka.

Dr Stivens nezadovoljan kvalitetom tadašnjih mastila odluči 1832. da napravi svoju formulu za neizbrisivo mastilo. Da riječ 'neizbrisivo' nije bio samo reklamni trik pokazuje i priča u vezi potopljenog broda ''Egipat'' (SS Egypt) koji je stradao u Biskaju na putu od Engleske do Indije u Prvom svijetskom ratu. Kada su istraživači olupine osam godina nakon havarije na površinu iznijeli brodske knjige imali su šta da vide: mastilo u knjigama bilo je u odličnom stanju, a rukopisi čitljivi. Zato ne čudi što je vlada Ujedinjenog Kraljevstva donijela odluku da svi njeni dokumenti budu pisani ovim mastilom kao i sve brodske knjige Kraljevske mornarice. Ova praksa traje i do danas za one dokumente u kojima se koristi mastilo. Avenju hauz sa zbirkom Stivensonovih svojim posjetiocima pruža priliku da upoznaju istorijat nekad nezamjenjive i važne tecnosti zvane mastilo. Zahvaljujući izumu mastila u Kini u 12. vijeku prije Nove ere, čovjek je dobio mogućnost ostavljanja pisanih tragova generacijama koje dolaze. Usmena predanja počinju da se zapisuju. Papirusi, papiri i knjige počinju da upijaju ovu magičnu tecnost artikulisanu u slovima i simbolima, omogucivši tako znanju da započne svoje putovanje kroz vrijeme. Ima jos onih ( still on deck) koji se sjećaju svojih prvih školskih dana i umazanih prstiju od penkala koje su puštale ili pera koja su škripala i zarezivala papir izmedju uskih i širokih linija.

Danas , okruženi printerima, hemijskim olovkama, faksovima, porukama preko SMS i e-mejlova, možemo samo sa sjetom da gledamo na stare rukopise elegantno i kulturno pisane sa perom i mastilom. Vrijeme, a sa njim i tehnologija neumitno gaze naprijed. Ne možemo ih zaustaviti. Ono što možemo je da sebe ili drage oko sebe častimo jednim naliv perom bilo za rodjendan, godisnjicu braka, diplomu, maturu, ili Božic . Ne mislim da ćete ga pretjerano koristiti, ali pišite i potpisujte važne i značajne stvari u svom životu sa stilom.

Jedno je izvjesno, ljepše cete se osjećati ili ja pak tako mislim.

TROFEO TERRADAMARE 2009

Impresivna slika hercegnovskog mula mogla je jutros da iznenadi mjestane Novoga koji svoj dan zapocinju pogledom sa ''Tarace Rudnika'', kao i one koji svoju prvu jutarnju kafu uzivaju na Skveru. Sigurno da su u ovoj nesvakidasnjoj slici uzivali i rijetki turisti koji su se odlucili da posjete Herceg Novi u danima koji nicim ne slute da je turisticka sezona iza coska.
Trideset sedam jedrilica, duzina u rasponu od 9-26m, vezano je u luci na Skveru nakon prejedrenog Jadrana u okviru regate Trofeo Terradamare ,koja je vozena od Barija do Herceg Novog. Start regate je bio u Bariju 29.04.09. u 15h, a prvi brodovi poceli su pristizati na Mulo u ranim jutarnjim casovima 30.4.09.
Ova tradicionalna regata ustanovljena 2002 predstavlja vrlo znacajan dogadjaj u jedrilicarskom kalendaru italijanskih i nasih nauticara. Rijetko da je kada u gradskoj luci bilo vise brodova-jedrilica vodecih svjetskih proizvodjaca (Jeanneau, Maxi, Dufor, Grand Soleil, Beneteau i dr), predstavljenih sa skoro najnovijim modelima. Sve je podsjecalo na glamurozni, visemilionski,
otvoreni sajam nautike samo u 'sailing' varijanti.

Pobjednik ovogodisnje trke je jedrilica IDRUSA sa skiperom Paolom Montefuskom.

Ovaj jedrilicarski spektakl nastavlja se 1.05.09. regatom koja ce biti vozena na relaciji Herceg-Novi - Rose - Baosic - Herceg-Novi

Ime regate Terradamare predstavlja naziv projekta nastalog u pokrajini Pulja ciji cilj je promovisanje svih aktivnosti vezanih za more i zivota na moru.
Osim sportskog ova manifestacija ima i privredni karakter, tako da je ove godine organizovana promocija maslinarstva u Hotelu Plaza u Herceg-Novom, pod pokroviteljstvom Udruzenja Maslinara Italije (8000 clanova), koje je i glavni sponzor regate. Azalea D.O.O. iz Bijele, privatna obrazovna ustanova za edukaciju u pomorstvu, nastupila je u Bariju sa uspjesnom prezentacijom svojih aktivnosti, a za koje je italijanska strana pokazala narocit interes.
Ovogodisnja regata bice zavrsena svecanom dodjelom priznanja i kulturno umjetnickim programom na Kanli Kuli 1.05.09. U okviru kulturnog programa predvidjeno je da se predstave pojedini dogadjaji i dostignuca iz bogate pomorske istorije Boke. Prosle godine to je bio Adorijan Magyar i njegovo jedrenje Jonskim i Jadranskim morem 1925 1926 u jedrilici od 4,5m, a ove godine ce biti rijeci o poznatom kapetanu iz Bijele Petru Zelalicu.

Na kraju ovog prikaza treba odati veliko priznanje svima koji su organizovali i sponzorisali ovu regatu i pozeljeti im puno uspjeha u narednim poduhvatima.

Ovo je jos jedan korak u nizu ka pozicioniranju Boke na nautickoj mapi Evrope i Svijeta i vracanju starog sjaja pomorskim aktivnostima po kojima je Boka oduvijek bila cuvena.

PIKASO - VARIJACIJE NA TEMU STARIH MAJSTORA


U Nacionalnoj galeriji u Londonu krajem februara otvorena je izlozba PIKASO - Izazovi minulih epoha. Likovni dogadjaj, koji ce na ljestvici kulturnih zbivanja u Velikoj Britaniji ove godine zauzeti jedno od dominantnih mjesta, izaziva izuzetan interes medju ljubiteljima i poslenicima likovne umjetnosti.

Koncepcijski postavka izlozbe traga za vezom ovog ultra modernog i revolucionarnog majstora sa majstorima minulih epoha zapadno evropskog slikarstva, kao sto su Velaskez, Goja, El Greko, Delakroa, Mane, Sezan, Pusin, Van Gog i dr.

Malo je onih koji su 1960g. tokom, sada vec cuvene Pikasove izlozbe u Tejt galeriji i Pikasomanije koja je tada zavladala ostrvskim likovnim krugovima, mogli da predvide ovakav presedan koji se ovih dana dogadja u hramu starih majsotora na londoskom Trafalgar Skveru. Pikasovi radovi, iz skoro svih perioda njegovog izuzetno dugog i bogatog stvaralackog opusa, okaceni su samo na par koraka od izlozbenih hala sa djelima velikana: Da Vincija, Rafaela, Rembranta, Rubensa, Ticijana, Karavadja, El Greka i drugih.
Vjerovatno da se spanski maestro, podjednako genijalan, bilo da je rijec o kubizmu, surealizmu ili neoklasicizmu, negdje gore smjeska zadovoljan jer je napokon odagnao nemir koji ga je progonio u poznim godinama oko njegovog mjesta u istoriji slikarstva.

Kroz sest sala Sensberi djela Nacionalne galerije izlozeni radovi grupisani su po tradicionalnim tematskim cjelinama, kojima se Pikaso iznova vracao tokom svoje karjere: autoportret, zenski akt, muski i zenski portret, mrtva priroda. Radovi-varijacije na teme i motive kojima je bio posebno opcinjen i intrigiran tokom 50 tih i 60 tih godina dvadesetog vijeka, koji se nalaze na platnima Velaskeza, Delakroa, Manea i Matisa, zauzimaju centralno mjesto ove postavke.

Ovaj Pikasov dijalog sa starim majstorima, manje naklonjeni kriticari objasnjavali su odsustvom novih ideja, pogledom u proslost i nostalgijom, fenomenima karakteristicnim za starosnu dob kada zivotni sat ulazi u svoj poslednji krug. Medjutim pazljivim posmatracima nije tesko primjetiti da ovakav stav nije bas odrziv obzirom da upravo ova izlozba pokazuje da opsjednutost Pikasa starim majstorima traje jos od najranije mladosti i prisutna je tokom citavog njegovog stvaralastva.

Ono sto ova izlozba svojom postavkom provocira jeste pitanje koliko je ovo dijalog, a koliko kreativan postupak sacinjen od 'pozajmljivanja' i 'adaptacije' tudjih ideja i motiva.
Serija od cetiri verzije Zena iz Alzira po uzoru na Delakroa, Gospodjice iz Avinjona, sa kojima 1907 pocinje kubizam, Dorucak na travi po istoimenom Maneovom djelu, samo su neki od eksponata koji ce posjetioci Nacionalne galerije u narednih nekoliko mjeseci imati priliku da vide.

Izlozba je organizovana u saradnji londonske Nacionalne galerije, Nacionalnog muzeja iz Pariza i Nacionalnog muzeja Pikaso iz Pariza. Ocekuje se da ce broj posjetilaca do 7. Juna 2009. kada se izlozba zatvara premasiti dosadasnji rekord od 300 000 koji je ostvaren prilikom Velaskezove izlozbe prije par godina.