Branko Bokun
1920-2011






P R E L A Z




Rim, Italija
Pocetak 1944.

Saveznici su se jula 1943. godine iskrcali na jug Sicilije. Njemci koji nakon kapitulacije Italije kontrolisu veci dio Apeninskog poluostrva ulazu ogromne napore i zrtve da saveznicko napredovanje prema sjeveru uspore. Linija fronta, tkz. Gustav Line, priblizila se na stotinak kilometara juzno od Rima. Tih dana mladi sluzbenik Medjunarodnog crvenog krsta, sa namjestenjem u Rimu, dobija nimalo lak zadatak. Dvojicu visokih oficira  kraljevske vojske trebalo je sa terena koji Njemci napustaju, povlaceci se prema sjeveru, da dovede u Rim. Logor u koji su internirani nakon zarobljavanja u Jugoslaviji bio je raspusten. Posto je uz pomoc dokumenta Crvenog krsta presao liniju razdvajanja Vermahta i saveznika, pronasao je svoja dva sticenika i krenuo sa njima nazad istim putem ka Rimu. Nervoza i strepnja, na slobodu tek priviknutih oficira, postajali su sve primjetniji kako je prelaz sa rampom bivao blizi. Strah da toliko zeljena sloboda ne bude prekinuta novim zarobljavanjem tjerao ih je da stalno zapitkuju mladog sluzbenika sta ce da rade kad dodju na prelaz.

-Sta cemo da kazemo kad nas budu pitali za papire?- upita zabrinuto jedan od oficira.
-Nista, reci cemo istinu- odgovori mladic koji ih je pratio.
-Kakvu istinu? Jesi li ti lud?- panicno se ustrijemi na njega drugi oficir.
-Reci cu sve kako jeste- i njemu mirnim tonom odgovori mladic.

Utoliko stigose do rampe uz koju su stajala dva strazara.Iz zgrade pored izasao je njemacki oficir pod cijom komandom je bila ta postaja. Nakon zaustavljanja i legitimisanja mladic iz Crvenog krsta objasni odakle i kuda idu, koga prati i koji mu je zadatak. Iznenadjenje na licima oficira i jugoslovenskih i njemackog bilo je podjednako.

-Dajte mi jedan valjan razlog zasto bih ja, njemacki oficir, pustio dvojicu logorasa koji bjeze iz zarobljenistva uz vasu pomoc da prodju ovu liniju i domognu se, kako vi kazete Crvenog krsta, a time novih dokumenata i slobode?- obrati se strogim glasom njemacki oficir sluzbeniku Crvenog krsta.
-Zato gospodine sto bih za dvadesetak dana ovako mogao da vodim i vas ukoliko u medjuvremenu ne poginete- odgovori mladic u uniformi Medjunarodnog crvenog krsta. Njemacki oficir pomjeri glavu prvo desno, pa lijevo kao da cese vrat oko visoko podignute i ukrucene kragne. Trzaje misica ispod lijevog oka koji su postajali sve ucestaliji nije mogao da zaustavi. Tisina nakon verbalne razmjene potraja kratko. Okretom u mjestu oficir uhvati rampu i sam je podize. Blagim pokretom slobodne ruke dade znak iznenadjenoj trojki da prodje.


MLADI SLUZBENIK MEDJUNARODNOG CRVENOG KRSTA BIO JE TADA 23-GODISNJI BRANKO BOKUN. OVO JE SAMO JEDNA OD BROJNIH PRICA IZ ZIVOTA OVOG PO SVEMU IZUZETNOG GOSPODINA, PISCA, MISLIOCA,
RODONACELNIKA TERAPIJE HUMOROM, KOJE SAM IMAO PRIVILEGIJU DA SLUSAM U RAZGOVORIMA TOKOM NASEG DUGOGODISNJEG PRIJATELJSTVA.

BRANKO BOKUN UMRO JE U LONDONU 1.1. 2011.


Link:

www.vitabooks.com