Z A O S T A V S T I N A

Mladost sama po sebi je lijepa.
Uspomene na nju svakim danom su mi sve draze.
Bila je lijepa i uzbudljiva, ne poricem. Ja sam moju
trosio u vremenu Velikog Majstora cija se trideseto-
godisnjica smrti danas obiljezava u nekim krajevima bivse mu
tvorevine, a u nekim samo pominje. Vrijeme
bezbrizno, iluzorno. Zivjelo se na kredit, na odlozeno.
Racuni su stigli. Mestrov patent, ovih godina potresa
planetu. Hoce li i ona proci kao Mestrov projekat ostaje
da vidimo?
U brojnim clancima i prigodnim televizijskim emisijama
analizira se zivot i Majstorovo djelo, a iznad svega njegova
zaostavstina. Sta je i da li je nesto ostalo?
Komentatori, istoricari i svjedoci tog vremena uglavnom
su saglasni oko njegove uloge i zasluga u II svijetskom ratu.
Oponirajuci argumenti mogu da se cuju od onih koji potezu
pitanje definicije tog rata, ko je bio glavni neprijatelj, Martovski pregovori 1943. itd.
Isticu se i tri glavna stuba njegove epohe: bratstvo i jedinstvo,
samoupravljanje i nesvrstavanje. I tu za Velikog Majstora
nastupaju problemi kada je u pitanju njegova zaostavstina.
Niti jedan od ovih stubova ne ostade da stoji. Svi se oburdase.
Ono sto za sada stoji su granice njegovih republika i pokrajine
podebljane bombama od prije deset godina. Ili kako rece jedan
mladi istoricar: ''U hladu velikog hrasta nista ne raste .''