ZUKVA

Zelenika - Boka, neposredno nakon Drugog svijetskog rata


Na jednom od brojnih zborova biraca, tada omiljenoj
komunistickoj formi prezentacije ideja, odluka i planova
partijske elite ostalom dijelu drustva, sakupio se povelik
broj mjestana, ovog u svakom pogledu koloritnog mjesta na hercegnovskoj rivjeri, nekad zvanog ''Mali Marsej''.
Glavni govornik, visoki sreski rukovodilac vec se
zahuktao i u svom poznatom stilu poceo sa parolama i uzvicima.
Publika raznovrsna, politicki ne toliko upucena, ali
sa istancanim instiktom za prezivljavanje, trudi se da pokaze svoju zainteresovanost za diskutovane teme. Neki dodjose samo da budu broj i da ih ne upisu kao one koji nisu za ''danasnjicu''. Drugi pak u svemu ovome nadjose dobar razlog da se tiho podsmjehnu ovim ''novim'' sto uzese vlast i nedorasli izazovima pocese da se hrvaju sa njima na nacin koji je bivao smijesan i tuzan u isto vrijeme. Odjednom ustaljeni ritam izlaganja govornik narusi uzvikom koji je nalikovao na krik. Taj krik iz prvog dremeza trgnu i one na kraju sale okupljene u blagom luku oko zazarene ''bubnjare''.

- Svo Kutsko polje ima da bude pod zukvom- odvali srezovac.

Nastade tajac. Iz grupe oko peci onako u po glasa zacu se:

-I hoce kako ste krenuli.-
Prvo smijeh,a onda tajac mukliji od onog prvog. Bio je to Filip Krstov nekadasnji pomorac i dobro drzeci osamdesetogodisnjak. Sjedao je naslonjene brade na prekrstenim sakama koje su se drzale na starom bagulinu kupljenom na jednom od brojnih vijadja. Njegovo izborano lice, zasjenjeno kacketom koji je rijetko skidao ostade mirno i bez pokreta. Mora da se u sebi sladio gdje mu ovako naletjese pa nije mogao,a da ne izusti. Dosta mu je bilo prica o zukvi, divljoj biljci, koja ce da postane industrijska i da zamjeni konoplju. Pamuku koji ce da se uzgaja u Kutima gdje ga nikad nije bilo nego jedino u lencunima (carsavi) i ponekoj odjeci ukoliko je bilo para da se ona kupi.
Odmah poslije ove Filipove upadice tisinu koja nastade nakon smijeha i komesanja u sali prekinu Gojko, cuvar luke. Gojko je sve ovo posmatrao naslonjen sa vanjske strane na polu otvoreni prozor. Sa par nakasljavanja i dobacivanja: oho ho, skrenu paznju zbunjenog govornika i ostalih na bini. Njegovo dobacivanje odjednom im dobro dodje da bi paznju odvukli sa ubojite i cinicne Filipove opaske, pa se uglas ostrvise na Goja:
- 'Ajde Gojko 'ajde, bolje bi bilo da odes dolje do luke i cuvas da ko sto ne ukrade nego sto tu dobacujes -. A Gojko ce na to kao iz puske:

-Nece niko, nece, svi smo ovdje-.